[ Pobierz całość w formacie PDF ]
ranije, ali do odreenog vremena uspijevao je pretvarati se da ima
va~nijih stvari: opravdati o%0ńeve nade, izu%0ńiti koristan zanat, pojmiti i
razotkriti u sebi ono radi %0ńega je doaao na svijet. Tad je pakosna
zaslijepljenost nasrnula na Grina poput lokomotive koja prijeteći aiati
parom i odbacuje ga pod nasip, pa je postalo nemoguće protiviti se
glasu prirode koji je tra~io djelovanje.
Cijele je te godine Grin bio prepuaten sam sebi. Smatrali su da se sprema
izvanredno zavraiti gimnaziju. Zaista je mnogo %0ńitao: Gibbona, Lockea,
Milla, Guizota. Htio je shvatiti zaato ljudi mu%0ńe jedni druge, odakle se
pojavljuje nepravda i kako je ato bolje ispraviti. Izravna odgovora u
knjigama nije bilo, ali ako se valjano promisli, mogao se pro%0ńitati
izmeu redaka.
Kako ne bi istrunulo, prekrilo se ~abokre%0ńinom, druatvu su nu~ni
periodi%0ńni potresi koji se nazivaju revolucijama. Napredne su nacije one
koje su proale tu bolnu, ali neophodnu operaciju; ato ranije, to bolje.
Klasa koja je predugo na vrhu obamire poput otvrdnule ko~e, zbog toga
se za%0ńepljuju pore dr~ave, i u druatvu dolazi do zaguaivanja koje stvara
besmisao i samovolju. Dr~ava se uruaava poput odavno neobnovljene
kuće, i ako je proces raspadanja otiaao predaleko beskorisno je
podupirati i krpati trulu graevinu. Treba je spaliti i na zgariatu
sagraditi novu kuću, trajnu i svijetlu.
Ali, po~ari se ne stvaraju sami od sebe. Potrebni su ljudi spremni
preuzeti na sebe ulogu aibice koja će, izgorjevai, potaknuti veliku vatru.
Sama pomisao na takvu sudbinu oduzimala mu je dah. Grin je bio
spreman postati aibicom i izgorjeti, ali shvaćao je da je sama spremnost
premalo.
Trebalo je imati %0ńeli%0ńnu volju, orijaaku snagu, besprijekornu %0ńistoću.
Volje je imao od roenja, trebalo ju je samo razviti. Pa je razradio pravi
te%0ńaj nadvladavanja vlastitih slabosti, svojih glavnih neprijatelja. Straha
od visine: noću je satima kora%0ńao naprijed-natrag po ogradi
~eljezni%0ńkoga mosta, prisiljavajući se da ne skreće pogled s crne, masne
vode. Gadljivosti: hvatao je u aumi riovke i bez osvrtanja gledao u
odvratne siktave ralje, dok mu se gipki pjegavi bi%0ń mahnito omatao oko
gole ruke. Srame~ljivosti: odlazio je u kotarski grad na sajam i pjevao
ondje uz vergl, a sluaatelji su se valjali od smijeha jer mrki, poremećeni
%7ńidov%0ńić nije imao ni glasa ni sluha.
Steći orijaaku snagu bilo je te~e. Grin je prirodno bio dobrog zdravlja, ali
nespretan i nje~ne grae. Tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom, on je
po deset, dvanaest, %0ńetrnaest sati dnevno povećavao tjelesnu moć. Na
beskorisne miaiće nije gubio vrijeme. Radio je po vlastitoj metodi,
podijelivai ih na potrebne i nepotrebne. Po%0ńeo je s treniranjem prstiju i
nastavio je sve dok nije nau%0ńio lako savijati palcem i ka~iprstom petake i
nov%0ńiće od tri kopjejke. Zatim se pozabavio aakama - mlatio je po dasci,
razbijao zglobove do krvi, mazao oderotine jodom i opet udarao, sve
dok se aake nisu prekrile ~uljevima, a drvo se stalo lomiti od prvog
udarca. Kad je doaao red na ramena, zaposlio se u mlinu gdje je teglio
vreće od %0ńetiri puda. Trbuh i lea razvijao je pomoću francuske
gimnastike, a noge biciklom, pri %0ńemu se vozio samo uzbrdo, nizbrdo ga
je nosio na sebi.
Najte~e je bilo postići moralnu %0ńistoću. Od preobilja hrane i
svakodnevne udobnosti Grin se brzo odu%0ńio, iako je majka plakala kad
se %0ńeli%0ńio glau ili za listopadskih kianih noći iaao spavati na limeni
krov. Ali, osloboditi se fizioloakoga nikako nije uspijevao. Nisu
pomagala ni gladovanja ni stokratno podizanje na engleskoj gredi.
Jednom je odlu%0ńio izbiti klin klinom - izazvati u sebi gaenje spram
spolnosti. Otputovao je u kotarski grad i kod stanice uzeo najodvratniju
prostitutku. Nije djelovalo, samo se pogoraalo. Zna%0ńi, morao se uzdati u
snagu volje.
Godinu i %0ńetiri mjeseca blanjao je Grin od sebe aibicu. Joa nije rijeaio gdje
je ona kutija o koju mora kresnuti prije nego ato izgori, ali već je znao da
bez krvi neće ići pa se temeljito pripremao. Nau%0ńio je bez promaaaja
pucati u metu. S dvanaest koraka bacao je u malenu dinju no~,
munjevito ga trgnuvai s pasa. Sjeo je uz ud~benike kemije i izradio
eksplozivnu smjesu prema vlastitoj recepturi.
Draćući je pratio nevien lov koji su odlu%0ńni ljudi iz stranke Narodna
sloboda pokrenuli na samoga cara. Car im nikako nije padao u ruke,
uvala gaje tajanstvena sila, redovno %0ńudesno spaaavajući samodraca.
Grinje %0ńekao. Naslućivao je kakva je to %0ńudesna sila, ali zasad se joa
bojao vjerovati nevjerojatnoj sreći. Zar je povijest odabrala upravo njega,
Grigorija Grinberga? Na koncu, on je bio samo ~utokljunnc, jedan od
stotina, ako ne i tisuća istih takvih golobradih mladića koji su maatali o
kratku ~ivotu planule aibice.
[ Pobierz całość w formacie PDF ]